15.02.2008., petak
DESIGN (ili DJZZ)
Uzeo kipar čekić i dlijeto. I mislio se što bi mogao izraditi. U svojoj maloj radionici na rubu velegrada ugledao je poveći komad kamena. Njegova suluda umjetnička mašta prepoznala je u istoj nakupini karbonata - mikrofon, kabele, čašu vode i binu. Čovjek se prihvatio posla. Prvo je poravnao "bazu", zatim je izradio binu u obliku krnje piramide sa širom stranom prema gore. Izdubio je čašu, izrezao proreze za kabele, oblikovao kabele te naposljetku jedan mikrofon u obliku "rolly pop"-a samo s debljim štapićem. (ovo sve je trajalo satima, bilo je vruće, znoj mu se cijedio s čela, kamena prašina je kao snijeg prekrila čitavu radionicu - samo sam skratio da ne morate puno čitati).Sretan i zadovoljan svojim uratkom, prišao je bini s govorničke strane i počeo uzvikivati parole. Susjedi su čuli nekakvu viku i požurili vidjeti o čemu se radi. Govornika nitko nije htio ometati. Okupljena masa se međusobno došaptavala. Svi su bili vrlo ozbiljni. Uskoro su se pojavile i TV ekipe s reportažnim kolima. Zrakom je tutnjao helikopter lokalne radio stanice. Obližnja gradska obilaznica pretvorila se u parkiralište za automobile ljudi koji su, u sve većem broju, dolazili slušati "kamenog govornika". Jedno petogodišnje dijete šapnulo je mami: "ovaj Barba priča gluposti!". PLJASSS!!! I dijete je shvatilo da je nekad bolje šutjeti. A kad odraste - postati kipar! I to je to! Tekst je posvećen političkoj podobnosti! (za one koji su me mislili nazvati i pitati jesam li pri sebi :-)) ) |
16.10.2007., utorak
Nije me dugo bilo ...
|
... u ovom javnom životu. Sad san pročita sam sebe od prije dvi - tri godine. Čak san se sam sebi više puta nasmija. A pitan se di je nesta onaj lik koji je moga izvalit bazu lakše nego Mamić potrošit 500€? Štaš! Svašta san prominija / uveja novo u život u zadnjih par godinica. Neke su se stvari nažalost prominile ružno. Povirija san malo i stare blogere/ice koje san pratija (nikad ih nisan izbrisa iz favorita. Jedan je nesta skroz s lica www-a i to mi je žaj. Zna me je nasmijat do suza (ako ko zna di je onaj ludi slavonac koji je sa ženinom vjenčanicom opra auto nek pošalje link :-)) ) Jedna dama je prešla na recepte. Bez veze. Je*eš dominaciju riječi "kalorija" u bilo kojem textu. Triba se trošit! BTW, iša san sa zdravljem u "kino". Mrak film! A neće me tako lako nagovorit da iden opet vadit krv! Istina boli! :-( A ima veze s kalorijama, trošenjem istih i tako to ... Listan dalje po favoritima. Jedna lady nije riješila stambeno pitanje. Živcira se. Ne daj se generacijo! Fax? Ako te tješi, može ga se i gore unovčit nego šta si ti uspila. Prošeta san Rimom ... njen blog mi je najdraži od svih "putnika". Ama ima Vas puno, velika je ura ... Od kada nisan ovdje pisa ... a di je ono za sliku ... jedva san se i passworda sitija ... |
21.12.2005., srijeda
P
Na slovo, na slovo ...Sjetih se dječjih dana i igara na "penove". Ekipa bi izabrala neki manji predmet stavila u vrećicu ili kutiju. Svaka stvarčica predstavljala je jednog igrača. Prvo bi se izvukao "pen" koji bi rekao što će slijedeći "pen" raditi. Kako je to sličilo igranju pokera s otvorenim kartama, predmete u kutiji su zamijenili papirići koji su predstavljali "penove" tj. svaki je na sebi imao ime igrača. S godinama su se stvari uozbiljavale. Prvo su se penovi morali mjenjati za autiće s ostalim igračima, kasnije su morali poljubiti svoju simpatiju, odradit neku kaznu (o kojima ne bih javno :-)) )... Onda su igrači odrasli. Ekipa se više nije sastajala da bi igrala na "penove". Al je svaki od igrača svakodnevno grabio poneki "pen" i zadavao mu zadatke. Ja sam ove godine svojim "penovima" zadavao ili vrlo teške ili vrlo odgovorne zadatke. I sve ih uspješno riješio! Svi imaju nešto zajedničko; imena osoba, događaja i predmeta počimaju slovom "P". Stoga vam svima od srca želim da vam se u 2006. sve želje ispune na slovo, na slovo, ... |
21.10.2005., petak
Da ovo, da ono
|
A da me ne .... pi ... mate ... sad ne bi bija ... E, sad će! |
08.02.2005., utorak
Bantomani
Nekada davno, u zemlji čudesa, živili su ljudi koji su se zvali Bantomani.Nikad se točno nije otkrilo koja im je bila svrha i od čega su živjeli. Ali se zna čime su se bavili. Imali su - pile. I to raznih vrsta, boja i oblika. Bile su to pile ručne, pa na paru, pa na struju, pa na plin, pa na alkohol, pa na ... Ma kakve god one bile, služile su im u istu svrhu - pilanje tuđih živaca. Neke od njih su bile i multifunkcionalne jer su mogle služiti i kao pumpe za ispiranje - mozga. Znači, Bantomani su već od davnih dana izmislili "multipraktik" uređaje! :-))) Bantomani su s vremenom evoluirali. Valjda su shvatili da je pilanje najbolji način preživljavanja. Na tom evolucijskom putu su također spoznali činjenicu da, što je pila tehnološki, mentalno i obrazovno zaostalija - to je bolja. Takva ima vrlo oštre zube koji u vrlo kratkom vremenu prodire do zadnjih netaknutih trakova živaca, reže ih kirurški precizno te ne ostavlja mogućnost da iste više iko ikada može zakrpiti. Bantomani se u današnje vrijeme kriju pod drugačijim imenom. Npr. neki od njih imaju "dipl. ing." , "mr." ili slične prefixe i sufixe; neki su imena dogradili u skladu s tehnološkim napretkom pa se sad zovu XBantomani ili skraćeno XB ... Ne, nemojte ni pomišljat. Oni su sami tamo gdje su i bili prije n stoljeća. Kod njih na podsjetnici nećete pronaći podatak kao npr. e-adresu: x.bantoman@bantomanija.com, o njima nema ništa na www-u, na SMS ne odgovaraju jer ga i ne čitaju ... Njihovo najjače oružje je totalna nepismenost i zaostalost. Svako ko blagovremeno izbjegne Bantomana može to smatrati velikim osobnim uspjehom, a dan kad se to dogodi svojim danom nezavisnosti! E, ovo san napisa tijekom sastanka. Možete mislit koje sve face sjede za ovim stolom. Danas nije moj dan nezavisnosti! Bantomani su pobijedili! |
14.01.2005., petak
Nosi, nosi me ... :-))
Nije da me ova pjesma može dignit kad sam u bedu, ali čim malo sunce proviri - nosi me! FEEL GOOD James Brown Whoa-oa-oa! I feel good, I knew that I would, now I feel good, I knew that I would, now So good, so good, I got you Whoa! I feel nice, like sugar and spice I feel nice, like sugar and spice So nice, so nice, I got you { sax, two licks to bridge } When I hold you in my arms I know that I can't do no wrong and when I hold you in my arms My love won't do you no harm and I feel nice, like sugar and spice I feel nice, like sugar and spice So nice, so nice, I got you { sax, two licks to bridge } When I hold you in my arms I know that I can't do no wrong and when I hold you in my arms My love can't do me no harm and I feel nice, like sugar and spice I feel nice, like sugar and spice So nice, so nice, I got you Whoa! I feel good, I knew that I would, now I feel good, I knew that I would So good, so good, I got you So good, so good, I got you So good, so good, I got you HEY!! Neću je stavit da svira u podlozi, možda vas nosi neka druga stvar :-))) |
23.12.2004., četvrtak
Sretan Božić i Nova 2005.
Od srca vam želim da budete sretni, sretni, sretni, sretni, ... I "vidimo" se iza 10.01.2005. ... |
15.12.2004., srijeda
Exchange
Zaželija san se promjene. Kad ne 'moš ništa drugo, udri po Blogu! A to šta neman pojma o HTML-u, i šta san jedva popravija ono šta san prvo zabrlja posebna je priča. Ali neću je ovdje navodit, jer bi onda post ima naslov: NE POKUŠAVAJTE OVO KOD SVOJE KUĆE! :-))) |
13.12.2004., ponedjeljak
Na šta te ovo podsjeća?
Zabrinija san se za svog prijatelja. Mislija san da ga poznajem "u dušu", kad ono supprise - događa mu se nešto što ne može objasniti ni sebi ni meni ni ikome ...Prvo san prova iz njega izmust razgovorom neki detalj - ništa! Onda san prova ja pričat kako bi njega nagovorija na razgovor - opet ništa! Onda je on počeja pričat piz*arije - opet ništa! E, onda san ja doša na ideju: idemo se igrat psihijatra i pacijenta. Seansa je dalje tekla ovako: 1. Na šta te ovo podsjeća? (pokazujen mu praznu čašu iz koje sam netom popio pivo): O: Na ono kad si u jednoj večeri ispraznija 10 takvih pa san te nosija doma! TOČNO 2. Na šta te ovo podsjeća? (pokazujen mu tipkovnicu kojoj fali 10-tak tipki): O: Na ono kad nisi moga isključit CAPS LOCK pa si burno reagira! TOČNO 3. Na šta te ovo podsjeća? (pokazujen mu auto-kartu Surinama): O: To je onaj papir pomoću kojeg smo jedne noći pokušali nać dežurnu apoteku u Genovi! TOČNO 4. Na šta te ovo podsjeća? (pokazujen mu prazan papir sa mrljom od crne kave): O: Daj, šta me pitaš pizd*rije; to je običan papir na koji se prolila kava! KRIVO??? E tu me zabrinija! Mislija san da je seansa gotova i da više neću ništa uspit izvuć od njega. A on će meni: "Ma da ti ja sad rećen šta vidin, ti bi me proglasija ludim!" Aj dobro, srića da je na prva 3 pitanja točno odgovorija. Svatija san da konstatacija TOČNO / KRIVO upravo ovisi o psihijatru, a ne o pacijentu! TOČNO? KRIVO? Na šta te ovo podsjeća? |
07.12.2004., utorak
Kamenčići
Isto kao što imam svoju MV i u njoj cijenjene Stanare tako u real lifeu imam mjesto na jednoj gradskoj plaži na kojem s njima popričam, eventualno obavim nekakav dogovor, obnovim sjećanja, ... uglavnom im posvetim malo vremena.To mjesto me uvijek privlači kad je lijepo vrijeme. Najdivnije je ujutro kad sunce izađe i vjetra nema, tako da u moru mogu vidjeti sebe kao u ogledalu, a šetači i slučajni prolaznici još uvijek spavaju. Jutros sam imao neopisivo jaku potrebu da posjetim to mjesto. Otrgao sam se poslovnim obavezama na pola sata ... Razgovor sam ovaj put vodio sa samim sobom. Na morskoj površini vidio sam dvoje ljudi koji se jako dobro znaju sporazumjeti iako ne komuniciraju izravno. Razumijevanje im je u stvari glavna odlika, ono što ih nosi, ono što ih spaja i razdvaja, ono što ih čini onakvima kakvi jesu. Razgovor je ubrzo prestao, komunikacija je nastavljena gledanjem oči u oči, misli su prolazile brzinom svjetlosti, osjećaji su se stapali s odrazom na površini te se obojani vraćali k meni ... Običaj mi je da na kraju razgovora bacim kamenčić u more i krenem dalje svojim putem kad se i zadnji val stopi s mirnom morskom površinom, ali danas sam napravio presedan. Na kraju razgovora, u more sam bacio dva kamenčića. Jedan je bio za mene, a drugi za osobu koju sam u odrazu vidio. Valovi su se izmiješali, uzburkali idilično mirnu morsku površinu, širili se čitavom uvalom i nestajali dodirujući obalu ... Priču dovršavam digresijom: odavno želim kupiti jedrilicu i slobodno vrijeme provoditi otkrivajući idilične uvale na otocima. Točno znam kako ta jedrilica mora izgledati, koje osobine imati. Realizaciju te moje želje sprječavaju nedostatak slobodnog vremena i količina novca koja je potrebna za ostvarenje iste. Ali sam danas ipak sretan jer sam toj teško ostvarivoj želji uspio dati ime... Zvuči ispresjecano? Mistično? Dijelovi koji nedostaju usađeni su zauvijek u moje osjećaje, a ovih nekoliko rečenica služit će mi isključivo kao podsjetnik na kamenčiće. |
06.12.2004., ponedjeljak
Car setup
Stvarno volin automobile i vožnju. I ne volin vozit auto koje se može svrstat pod izraz "konfekcija". I ne volin vozit auto koje je "mutavo", koje ne reagira na pritisak na gas.Omiljeni setup znači izgleda ovako: izvana nema ničeg što odskače iz "konfekcije", iznutra mora imati epitete: "pakal", "original", "zvuk koj nosi", "vibracije koje krv tjeraju kroz vene do maximalnih mogućnosti" ... I zamislite: ovakav setup na mene djeluje smirujuće, opušta, povećava koncentraciju, ... višak adrenalina izgara svakim uzdahom i graškom znoja na čelu ... Mir i cool osjećaj! Ima još. Volin kad mogu svojon rukom popravit taj automobil. Kako najljepši i najuzbudljiviji automobili na svijetu imaju ženska imena, film se odvija ovako: stavim glavu ispod poklopca motora, legnem ispod nje, pričam s njom, dogovaram se s njom oko vrste setupa, načina vožnje, broja okretaja, visine podnice, gumama, svjetlima, brisačima, ... i svim ostalim detaljima koji su bitni da se ona (auto) i vozač što bolje stope u jedno. Vožnja? Gotovo da nije bitno. Volim je (auto) i kad je parkirana, s vremena na vrijeme mekanom i nježnom krpom obrišem prašinu... Iako me takav auto mami na voženje utrka, volim ga (je) voziti polako, suzdržavajući se od prebrzog ulaska u oštre zavoje, naglog ubrzavanja i kočenja. Takva vožnja na ivici izljetanja s ceste mogla bi uzrokovati popravljanje negdje na otvorenom prostoru gdje vladaju hladnoća, kiša, snijeg, mrak, ... A dolazak u najbliži servis bio bi nemoguća misija. Nema insinuacija! Text je posvećen mojoj velikoj ljubavi - automobilu! |
03.12.2004., petak
Samoća
Odavde sam upravo pobrisao poveći tekst ... Ali sam ipak sretan jer sam uspio bar na sat vremena biti sam sa svojim mislima ... svugdje gdje sam želio ... |
09.11.2004., utorak
Živ sam !!!!!
Meni naslov govori puno; a vama? :-)25.10.2004., ponedjeljak
Monument Valley
Znate li gdje je ova cesta i kamo vodi?Bez moje pomoći - teško. Sjeverozapad Arizone. Monument Valley. Svrha MV? U svojoj virtualnoj dolini spomenika čuvam posebne Uspomene, Predmete, Drage ljude i Prijatelje. To je jedno nedodirljivo, nepristupačno i skrovito mjesto. Unutar njega mogu pričati samo s njegovim Stanovnicima. Ne radi se ni o kakvoj tajni ili misteriji. Jednostavno nešto o čemu mogu pričati samo s samim sobom ili njenim Stanovnicima. Uvjet za ulazak moju MV? Teško, vrlo teško. Tu se nalazi tek nekolicina meni dragih osoba i nešto više događaja. Uvjet je vrlo jak emocionalni naboj, životna prekretinca ili poneko čitavo životno razdoblje pročišćeno od sitnijih negativnih pojava ili događaja. Samo toliko? Ostale pozitivne ili negativne osobe, lijepi ili ružni događaji žive u razgovorima i maštanjima, izmješani s raznim teškim trenutcima, odbojnim asocijacijama i neostvarenim snovima. To je za razliku od MV jedna ogromna i bogata zbirka, dostupna svakoj osobi, suputniku u autobusu, prodavaču novina, ... Zašto danas o mojoj MV? Ovih dana, dolina je dobila novog Stanovnika. Što idem stariji sve više sam bio siguran da je takav događaj sve manje moguć. Ugodno iznenađen i sretan nazdravljam svim mojim Stanovnicima. Do kada? Vječno. Zato im i podižem spomenik. Uspmene blijede, Predmeti stare, Dragi ljudi i Prijatelji odlaze putem svoje sudbine. Ali svi skupa zajedno vječno žive u mojoj MV. |
21.10.2004., četvrtak
Kriptirano
Žao mi je što ne znam hebrejski, hindu ili neki drugi jezik prilično nepoznat na ovim prostorima. Problem je u tome što osjećam potrebu da ovdje ponekad zapišem i neke stvari samo za sebe. Nisam sebičan, samo ne želim doći u situaciju da sutra ne mogu nekom meni bliskom, otvorit ovu stranicu i kazati: Ovo je moj blog. A tko je na listi nepoželjnih čitatelja?Ako krenem pisat o firmi i radnoj okolini - suradnici i posl. partneri, ako krenem pisat o užoj i široj rodbini - opet ajme, ... Ili sve hvaliti u sva zvona, ali to je monotono. Jebeš osvrt bez kritike, viski bez leda ili sex bez happyend-a. Nisan prolupa. Zapisa san što mi je bilo važno. Ako niste primjetili slijedi obrazloženje: }§˘˘ˇ `¸¸@ ߤ. ˇ˛`ˇ´9! ×÷? :-)))) |
19.10.2004., utorak
Neš ne
Moram se osvrnuti na pokušaj odlaska naše trice iz zemlje crtica, @-ova, ALT-ova, link-ova i naravno blog-ova.Prvo malo navoda tricinih bestsellera i bez peršina: Trica quote: VRLO PRIVATNI RECEPTI Pio V je papa i svetac. Pa ipak je zaposlio kuhara glasovitog po piti od bikovih muda.To je jelo postalo vrlo popularno kod uglednih ljudi renesansnog doba i neki od njih su nagovorili kuhara da oda tajnu svog afrodizijačkog recepta. Evo te tajne: PITA OD BIKOVIH MUDA ... MORAM NA WC Uspjela sam potisnut nagon. Ma nije da mi je prvi put. Isprva ne mogu mislit ni na šta, niti se koncentrirat. A onda mi postane svjedno, kad refleks otupi, ko sad. Gledam neke blogove, neke od vas. Razmišljam o tome što pišete, a nekad jednostavno proletim pogledom, kao da mi vas je puna kapa ili ne mogu otrpit samu sebe? Prije ovo drugo. ... OZAKONJENA NEVJERA Živimo u društvu koje opravdava kaznu ženske nevjere. Pri tome koriste se metode linčevanja i izvrgavanja ruglu. Muška nevjera je dobrodošla. To su bodovi kojima isti slovi u društvu za svijetli primjer idealnog muškarca. Ne želim naglašavati kako su žene svetice. Dapače, one imaju ubojitije metode. Sredstva kojima žene (uglavnom šupjače koje vjeruju u ljubav) istjeruju vražice iz svog kreveta kojeg dijeli sa suprugom su: moćno jezično oružje, lagano batinanje bejzboj palicom, ili golf palicom(u bolje situiranijim obiteljima), kao i zabrana izlazaka svojim supružnicima, preskakanje redovitog kuhanja ručka, i ostalih kućnih pospremanja. Čujem da je i intuicija oružje! Intuicija je nastala kao posljedica ovog velikog “zla” našeg društva. Uglavnom izmišljena, umišljena, lažna. Žene koje su ju začele slovile su u jednom od povijesnih razdoblja za vještice. Često služi u svrhe zlostavljanja i zastrašivanja partnera. Nevidljiva je, ne ostavlja materijalnih dokaza, osim na slabinama muškarčevog ega. Upravo zbog svoje nevidljivosti je i nedokaziva : ) Nevjera svakako treba biti ugušena u državnom puču, batinama, hladnim, vatrenim naoružanjem…terorizmom nad vlastitom djecom i pravima na prisluškivanje telefonskih linija i mobitela kao dokaznog materijala za buduće tužbe. Ovo posljednje ipak spada u suptilnije metode, pa se pravite da niste ni pročitali. Dakle Hrvatska je tradicionalna zemlja i gorući primjer da se još uvijek ponavlja povijest srednjeg vijeka. ... PRĐENJE NIZ UVO Lipi moji, šta ste se narogušili? Misleći da ću bit manje vulgarna nego ste navikli. Platit ćete danas buletu! Danas mi je tako došlo. Pitala sam se ovijeh dana, ustvari, upitala sam se, dok sam prala suđe, kako fala ihurcu da žene tribaju prat sude. Nije to samo tek tako. Nekoliko sretnih godinica iza, pranje posuđa mi je bilo sredstvo za uspavljivanje. Počela bih taj ritual: nađi veliku teču, ... Znate kako se ono na kraju HTV-ovog Dnevnika opraštaju od naših velikih umjetnika. Rodio se ..., škola ... studirao ... bio ... Za Tricu bi mogli reć: Došla je naglo i odmah ušla u legendu (čit. blog - favorite)! Kako san već na njenom blogu napisao: Neš, ne! Naći ćemo način da živiš i dalje u zemlji crtica, ... ILI NAĐI BOLJE OPRAVDANJE ! |
18.10.2004., ponedjeljak
Događaj 1, Događaj 2, ...
Događaj 1.: Bio sam u Dubrovniku od srijede do petka. Posla radi. Izvan radnog vremena kiša, jebena kiša. Nakon dugo vremena prošetao sam Stradunom. "I was walking on the rain".Osobni podsjetnik: "Moja dva pravnika su izgubila - slučaj"; "Moji pravnici biti će obračunati kao služba obilaska"; "Skrati mjernu vrpcu za prvi metar - je oko vara", ... Više detalja ne smijem ni pričati, ni napisati. Neke osobe bi lako mole biti prepoznate. Događaj 2.: Bio sam na Visu od subote do nedjelje. Regate radi. Izvan radnog vremena kaos, jebeni kaos. Nakon dugo vremena prošao sam kroz splitska vrata. "I was sailing on the rain". Osobni podsjetnik: "Moji prijatelji nisu izgubili smisao za noćni život", "Ja bih se u nju zaletio - pincG", "Di češ pri leć- tek je 06.00", "Do, Re, Mi, ..." "Umeja nas je Terminator - isprika Visu s broda", ... Više detalja ne smijem ni pričati, ni napisati. Neke osobe bi lako mole biti prepoznate. A bilo bi stvarno gadno da iste osobe same sebe prepoznaju! Duvan - bože sačuvaj! |
12.10.2004., utorak
Zima je ...
Možda ima još neko tko nije čuo za pjesmicu koju je mali Ivica napisao u 1.c razredu u jednoj osnovnoj školi naše zagore. Učiteljica je zadala temu: ZIMAZima je. Pivac stoji na jednoj nogi. Vitar gonja lepušinu po gumnu. Je ladno krvi ti Isssove. Meni je zima već počela. Samo umjesto haiku poezije pišem planove kojih se niko ne želi pridržavati. Ni vrime, ni ljudi! Rezultat s duvanom je jebeno porazan. Kad završim ovaj "plan" odo opet na duhansku dijetu. |
05.10.2004., utorak
Fatal error
Zanima me koliko uopće normalan čovjek, sa normalnim poslovnim i životnim potrebama, priča na mobitel i telefon dnevno. Ako izuzmem dame i gospodu koji rade na 988, čini mi se da san u vrhu top liste.Samo danas iman 65 min izlaznih poziva i 86 min ulaznih poziva. Da se ne mučite, to je više od 2,5 ure. Nije tako svaki dan, ali tu bi trebalo pridodati i telefon koji, premda u manjoj mjeri, sigurno pridonosi jednom solidnom prosjeku. Sva srića da mi ne škodi. Tako san jučer sidija za stolon i priča na mobitel. U tijeku razgovova san se diga, šeta do susjedne kancelarije i kad me onaj s druge strane pita mogu li doć odmah do njega, odgovorija san: Čekaj samo da uzmen mobitel sa stola. On se naravno nasmija, a u mojim očima je zasjala poruka navedena u naslovu ovog posta ... Krivo mi je ... Moran se ostavit pisanja. Doša san popodne odradit zaostatke, a ne pričat san sa sobom i pilat svih koji ovo idu čitat! Poveća san cigarete na 6 - 7 kom/dan. Ne sviđa mi se razvoj igre! |
04.10.2004., ponedjeljak
Nema vremena
Svake godine u ovo doba nastane mi gužva na poslu. Toliko sam iscrpljen da nemam snage ni skoknuti ovdje i zabilježiti neki "detalj". A događaja je puno. Neki su čak i zanimljivi.Vraćam se uskoro! |